Ne znam da li možete zamisliti koliko je teško napisati osvrt na delo osobi koju poznajete. Koliko je teško ne upasti u zamku apsolutno prijateljske reči. Koliku odgovornost, čast i težinu to nosi sa sobom. Odgovornost je tim veća što ponekad i nismo istih stavova a pored toga ima poverenja u moj sud, samim tim je i čast veća.
Željko Toprek je autentični autor na našim prostorima. Godinama sam pratio njegov rad, čitao njegove pesme koje nisu bile u skladu sa stegama koje nose pravila i forme kako se pišu. Željko je pisao u slobodnom stihu. Pisao ih je tako da čitaoc ima osećaj da čita priču. Sada je otišao korak dalje. Svoje pesme je preobukao u novo ruho i sve to lepo upakovao u roman koji je pred nama.
Željkov roman je kao i njegova poezija usko povezan sa vremenom današnjim, prošlim i sa skrivenim pogledom u budućnost. Njegove rečenice i stavovi su iskreni, i društveno angažovani. Roman kao roman sadrži neke lične priče što njegove što njegovih poznanika i sa velikom dozom mašte.-Vladimir R.Z. Protić