croată
Kada trinaestogodišnju djevojčicu Ditke i njezinu obitelj u jednu travanjsku zoru 1944. istjeraju iz njihove seoske kuće u Mađarskoj da bi ih odveli u geto, a potom u Auschwitz, Europu je već zahvatio plamen rata. Otada očima djevojčice koja u jednom trenu pomišlja kako se samo želi vratiti u mamin trbuh i nikada se više ne roditi pratimo prisilnu deportaciju u logor, strah, gubitak obitelji, gladovanje, nasilje, nezamislivu bol i očaj, ali i pokušaj da se održi bilo kakva nada u najgorem mogućem mraku. U emotivno razarajućem romanu Izgubljeni kruh Edith Bruck jednostavnim i preciznim jezikom piše o svom najpotresnijem iskustvu, ali i onome što je došlo nakon njega: o osjećaju otuđenosti od onih koji nisu proživjeli logore, o traženju vlastite vrijednosti i identiteta nakon takve prevelike tuge, o borbi da njezin život ne bude definiran tom tragedijom. Edith Bruck do zadnje stranice bez zadrške iznosi ne samo priču vlastitog života već i podsjetnik na poraz ljudskosti tijekom Holokausta koji nikada ne bismo smjeli zaboraviti. Izgubljeni kruh knjiga je koja nas podsjeća i opominje zašto je važno neprestano pripovijedati o mraku dvadesetog stoljeća.
