croată
Prvo izdanje "Alamuta" objavljeno je pred rat u Bosni, a drugo, evo, usred angloameričke agresije na zemlje Bliskoga i Srednjeg istoka. U oba slučaja ljudi zapadnoga svijeta ratuju protiv kulture, vjere i civilizacije ljudi iz Bartolovih knjiga. Među svim tim križarima i vitezovima antiterorističkih koalicija Vladimir Bartol čovjek je razumijevanja i upoznavanja. Čovjek s granice. Alamut je mitska asasinska tvrđava iz dvanaestoga stoljeća. Bartolov roman priča priču o Hasanu ibn Sabi, strašnome tiraninu, po profesiji vjeroučitelju. U vrijeme kada je roman prvi put objavljen, mislilo se da je pisac bio inspiriran Adolfom Hitlerom. Nakon rata pomišljalo se na Staljina. Kada sam prvi put čitao Alamut, bila je 1988. godina, pao mi je na pamet Slobodan Milošević. Na Zapadu se, u nekim kasnijim godinama, uz ovaj roman prizivao Sadam Husein. Otkriva li Bartol korijene islamskoga fanatizma današnjega doba? Pravo govoreći, onaj tko to pomisli, nije shvatio Alamuta. Čitajući ponovo ovaj roman, jednu od meni najdražih knjiga uopće, na um mi je zadnjih dana padao George W. Bush, a on, koliko znamo, baš i nije islamski fanatik. Vladimir Bartol svojom je biografijom i književnim djelom najsličniji Cortu Malteseu. Intelektualni avanturist. Zahvaljujući njemu Slovenija je postala važna tačka književnoga Orijenta. Miljenko Jergović
